NemanjaNis 10 Postovano April 26, 2020 Podeli Postovano April 26, 2020 Na danasnji dan..nismo uzeli titulu te sezone, ali drag derbi...zbog prelepog gola drincica, dva skinuta penala ciganima, i vitez koja u '90 Inace za misu klipova i klipova ali neosporno da je voleo partizan, bez ikakvih intetesa, nebitno koji sport u pitanju, doba dana ili vremenski uslovi...ogromno srce 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Vlada 157 Postovano April 26, 2020 Podeli Postovano April 26, 2020 @NemanjaNis Uhvatio se Bajkovic kao som kapitalac Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano April 26, 2020 Podeli Postovano April 26, 2020 @NemanjaNis Gađaj sad kao Drinčić - KROZ GOL! Jedna od dražih pobeda protiv cigana sigurno. Dva odbranjena penala, bomba Drinčića pa centaršut Vulićevića i onda Kojić iz okreta u poslednjim minutama, i naravno na klupi Nikolić Marko. Baš sam danas čitao intervju njihovog tadašnjeg trenera Stojanovića o tom derbiju gde kaže da ni sam ne zna kako su promašili dva penala. Baš upečatljiv derbi, mislim da se nikada neće ni ponoviti nešto slično, imam utisak da im je svirao i treći da bi i taj Lukač odbranio. I ona koreografija na Jugu sa početka meča, gaženje cigana u svakom smislu! Miša je jedan od retkih koji je stvarno i iskreno voleo Partizan, bez ikakvih interesa, koristi i profita. Uvek je bio tu, na svim sekcijama sportskog društva, sa prepoznatljivom kesom i onim njegovim ludačkim glasom. Stvarno zaslužuje poštovanje svih nas, a sigurno i poštovanje navijača ostalih klubova. Gospodin Miroslav Gajić! Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Vlada 157 Postovano Maj 2, 2020 Podeli Postovano Maj 2, 2020 Šest meseci provedenih u Humskoj bili su dovoljni da Prins Tejgo postane ljubimac navijača Partizana. Nekadašnji reprezentativac Gane postigao je 12 golova u crno-belom dresu, uključujući i one protiv komšinice. Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 2, 2020 Podeli Postovano Maj 2, 2020 @Vlada Tejgo je jedan od mojih ljubimaca. Kako je igrao tu polusezonu, kao iz osnova. Čak tri komada ciganima, dva u kupu kad smo ih tukli 2:0, a moglo je i trebalo je da bude jedno 5:0, ubili smo ih po šansama, i onaj kojim je overio titulu, kad smo ih dobili 1:0. Cigani su bojkotovali taj Derbi, jer Bože moj, veliki Srbi ne navijaju za Veliku subotu. Ostaje mi žal što nismo uspeli da ga zadržimo tad, iako posle Partizana on bukvalno nigde nije ni igrao Meni je ipak ovo najlepše sećanje iz te sezone, uz pogled na krcat Jug na PRVENSTVENOM meču; Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Vlada 157 Postovano Maj 2, 2020 Podeli Postovano Maj 2, 2020 @Toza Lepo gol nema sta. Zaista steta je sto nije ostao, citam neki clanak, kaze evo gde bi zeleo Tejgo da zavrsi karijeru( kad ono pripizdina neka, a ja se ponadao kod nas). Meni nekako, pored onog Leonardovog gola, u 89, jedan od drazih jeste i gol Raše Petrovića. Mec tvrd, dosadan, i onda kada ga je raspalio... Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 2, 2020 Podeli Postovano Maj 2, 2020 @Vlada Da da, i ja sam naleteo na to, mislio sam čak i da je završio karijeru dok eto nije se čovek izjasnio da bi voleo da završi karijeru tamo negde Bogu iza nogu vidim da mu je poslednji klub bio u Bangladešu. Mnogo mi je drago što je na tom derbiju baš Petrović bio strelac, jedan od većih Grobarčina i čovek koju je svaku utakmicu ginuo na terenu, voleo bih uskoro da ga vidim nazad u Partizanu, svake godine se pominje ali za sad ništa. Doveden iz treće lige u Partizan pa bačen u vatru protiv Fenerbahčea u kvalifikacijama za LŠ. Inače baš dosadan derbi, bez nekih šansi ili bilo čega, tačno čovek ima utisak da se moglo igrati još nedelju dana i da ne bi bilo gola. A onda bomba! Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Vuko 206 Postovano Maj 5, 2020 Author Podeli Postovano Maj 5, 2020 Prazan JNA, nema ni 60.000 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 5, 2020 Podeli Postovano Maj 5, 2020 @Vuko Bukvalno mi se plače kad vidim ovu sliku. Sve na svetu bih dao da sam živeo u to vreme i da sam samo jednom, ali samo jednom u životu mogao da prisustvujem utakmici gde će biti toliko publike. To je bila prava Partizanova publika, gde ja padao Mančester pa svi redom. Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 6, 2020 Podeli Postovano Maj 6, 2020 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
NemanjaNis 10 Postovano Maj 6, 2020 Podeli Postovano Maj 6, 2020 Naidjoh malopre na mali podsetnik o jedinstvenom slucaju u nasem fudbalu...meninjedna od drazih titula, kada gospoda nisu mogla namesto prvenstvo da uzmi 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Bole_1981 74 Postovano Maj 7, 2020 Podeli Postovano Maj 7, 2020 Partizan: Prvi srpski klub u Ligi šampiona (prvi deo) Do te godine, srpski klubovi su bili daleko od elite i malo toga je ukazivalo da će se nešto promeniti po tom pitanju. Onda se dogodio Partizan. U sezoni 2003/04, tim iz Humske domogao se istorijskog učešća u Ligi šampiona. Predvođeni čuvenim Nemcem Lotarom Mateusom, nekada najboljim fudbalerom sveta, crno-beli su postali prvi klub iz Srbije koji je zaigrao u grupnoj fazi elitnog evropskog ranga. Naravno, računajući period od 1992, otkako takmičenje nosi ime Liga šampiona. Bio je to najveći uspeh Partizana u novijoj istoriji i jedan od najvećih ikad. Ne bi bilo pogrešno reći da za beogradske crno-bele plasman u grupe LŠ predstavlja i najznačajniji rezultat od čuvenog finala Kupa evropskih šampiona iz 1966. To je više nego dovoljan razlog da se podsetimo čuvene sezone 2003/04. Kako bismo dobili širu sliku, u prvom delu trilogije osvrnućemo se na sve što je prethodilo njoj. Revanši na strani „oterali“ Tumbu Ljubiša Tumbaković, najtrofejniji trener u istoriji Partizana, vratio se u Humsku pred početak sezone 2000/01, posle jednogodišnje epizode na klupi atinskog AEK. Prvi pokušaj da vrati titulu u Humsku bio je neuspešan, ali je već u narednom ona pripala crno-belima. Za Tumbakovića je to bio šesti šampionski trofej tokom devet sezona na klupi. Ipak, uspesi na domaćoj sceni prestali su da budu dovoljni čelnicima Partizana i tražio se korak više u Evropi. Posle ukidanja suspenzije (1996), Parni valjak i Tumbaković se, najčešće, nisu mogli pohvaliti dobrim rezultatima na kontinentalnom nivou, naprotiv. Događali su se neki neočekivani i teški porazi, gotovo uvek na strani - od Nacionala iz Bukurešta (0:0, 0:1) i Kroacije (1:0, 0:5) u kvalifikacijama i bečkog Rapida (1:0, 1:5) na startu UEFA kupa. Iz tog razloga, sadašnji selektor Srbije je u kvalifikacije za Ligu šampiona 2002. godine ušao uz dodatni pritisak, čemu u prilog govori i nešto kasniji potez. Ubedljiv poraz od minhenskog Bajerna u trećem kolu (0:3, 1:3), odveo je crno-bele u UEFA kup. Tamo je u prvoj rundi izvojevana pobeda protiv lisabonskog Sportinga (3:3, 3:1), ali je potom usledio krah u duelima sa praškom Slavijom. Partizan je imao prednost od 3:1 iz prvog duela u Beogradu i veliku šansu da prođe u treće kolo. Ipak, Česi su nadoknadili zaostatak u revanšu i posle produžetaka trijumfovali sa 5:1. Bio je to još jedan u nizu ubedljivih poraza Tumbakovićeve ekipe na evropskim gostovanjima. Posle Kroacije i Rapida, ponovo je primljeno pet golova u revanšu na strani i beogradski klub je završio takmičenje. Iskusni strateg je nedugo zatim u decembru napustio trenersku poziciju, što je označilo da su promene neophodne. Ispostaviće se, ona na klupi je bila ključna. Veliko ime bez iskustva Klupsko rukovodstvo imalo je spremnog naslednika. Ni manje, ni više, nego - Lotar Mateus. Čuveni Nemac susreo se sa crno-belima godinu pre, kao trener bečkog Rapida, u pomenutom prvom kolu UEFA kupa. Ubedljiv trijumf Bečlija u revanšu (5:1) i prolaz ubedili su čelnike Partizana da je Mateus pravo rešenje za klupu, bez obzira na to što mu je sezona u glavnom gradu Austrije bila debitantska u trenerskom poslu. Iako epizoda u Beču nije protekla slavno, rezultati su bili promenljivi i saradnja je okončana u maju 2002, Nemac je šansu u Humskoj dobio krajem decembra iste godine. Ugovor je potpisan na 18 meseci, a spominjala se plata od tad velikih 750.000 evra. „Moram da kažem da nije važno šta je bilo (igračka karijera), nego šta će doći – a to je Partizan. Biću veoma aktivan i daću sve što mogu. Stekao sam utisak po dolasku ovde da su preduslovi dobri – volim fudbal koji se igra na ovim prostorima. Mislim da ćemo zajedničkim snagama da ispunimo ciljeve, da zastupamo srpski fudbal na pravi način i vratimo ga tamo gde mu je mesto. Nikada se nisam plašio izazova i nikada ne bih postigao mnogo toga da sam se plašio“, rekao je Mateus na predstavljanju. Nekada najbolji fudbaler sveta imao je dobru polaznu osnovu za rad u Beogradu. Tumbaković mu je na polusezoni ostavio devet bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Železnik i lišio ga pritiska na domaćoj sceni. Mateus je to umešno iskoristio. Dobrim rezultatima na proleće (ne računajući poraz 0:2 od Crvene zvezde) dodatno je povećao prednost u odnosu na pratioce i na kraju odbranio titulu sa 19 poena viška od večitog rivala. Sve je bilo spremno za novi izlazak na evropsku scenu i napad na Ligu šampiona. Prodaja najboljih i veliki broj novih S obzirom na mogućnost da klub dođe do istorijskog plasmana u elitni rang, uprava je povukla pomalo čudan potez i odlučila da proda Zvonimira Vukića i Danka Lazovića, dvojicu ponajboljih fudbalera iz prethodne sezone, pre starta kvalifikacija. Mada, pitanje je da li bi neko odoleo, u to vreme, izuzetno izdašnim ponudama... Vukić, prvi strelac proteklog prvenstva sa 24 golova, otišao je u Šahtjor Donjeck za 4.7 miliona evra, dok je Lazović prodat Fejenordu za 7 miliona. Kad se njima doda i prelazak značajnog igrača Gorana Troboka u moskovski Spartak, jasno je da je Mateus u pohodu na Ligu šampiona imao slabiji sastav nego sezonu pre. Istina, bilo je aktivnosti i na pojačanjima. Tomaš Žonsa je došao iz Fejenorda, Nenad Đorđević iz Obilića, Bojan Brnović iz Zete, Ljubinko Drulović iz Benfike, Zoran Mirković iz Fenerbahčea i Ivica Kralj kao slobodan igrač. Uigravanje tolikog broja novih igrača tokom jednog leta uvek predstavlja ozbiljan poduhvat, posebno kad postoje ambicije da se napadne najviši rang. Crno-bele su od toga delila dva protivnika – švedski Jurgorden i engleski Njukasl. Priča o tim mečevima čeka vas u drugom delu trilogije. 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 7, 2020 Podeli Postovano Maj 7, 2020 @NemanjaNis Ubedljivo najlepši Đurđevdan ikada i najdraža titula! Blago onom ko je bio deo toga, a onom ko nije ostaje da žali ceo život bukvalno. Tolika energija, od stručnog štaba, igrača pa do navijača. Slaviće se mesec dana dupla kruna PARTIZANA! 2 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Bole_1981 74 Postovano Maj 8, 2020 Podeli Postovano Maj 8, 2020 Partizan: Prvi srpski klub u Ligi šampiona (drugi deo) Do te godine, srpski klubovi su bili daleko od elite i malo toga je ukazivalo da će se nešto promeniti po tom pitanju. Onda se dogodio Partizan. Alan Širer, Taribo Vest U sezoni 2003/04, tim iz Humske domogao se istorijskog učešća u Ligi šampiona. Predvođeni čuvenim Nemcem Lotarom Mateusom, nekada najboljim fudbalerom sveta, crno-beli su postali prvi klub iz Srbije koji je zaigrao u grupnoj fazi elitnog evropskog ranga. Naravno, računajući period od 1992, otkako takmičenje nosi ime Liga šampiona. Bio je to najveći uspeh Partizana u novijoj istoriji i jedan od najvećih ikad. Ne bi bilo pogrešno reći da za beogradske crno-bele plasman u grupe LŠ predstavlja i najznačajniji rezultat od čuvenog finala Kupa evropskih šampiona iz 1966. To je više nego dovoljan razlog da se podsetimo sezone 2003/04. U prvom delu trilogije osvrnuli smo se na sve što je prethodilo letu 2003, a u drugom imate priliku da se podsetite kako su izgledale sad već čuvene kvalifikacije. Sreća na žrebu Partizan je na startu kvalifikacija bio slobodan, a žreb mu je u drugom kolu doneo Jurgorden. Reklo bi se da su crno-beli imali sreće sa protivnikom u toj rundi, pošto se ekipa sa severa Evrope nije mogla pohvaliti velikim iskustvom na najvišem kontinentalnom nivou. Duel sa srpskim klubom bio je prvi u Ligi šampiona (i Šveđani su bili slobodni u uvodnom kolu), računajući prethodno i KEŠ, posle tačno 36 godina. Davne 1967. ispali su na startu KEŠ od poljskog Gornjika i od tad ih nije bilo u kvalifikacijama. Jedan od razloga je taj što su, između ostalog, ispadali i u drugu Švedsku ligu u međuvremenu. Godine 2002. osvojili su prvu titulu posle 36 godina, a na evro sceni su poraženi u drugom kolu UEFA kupa od Bordoa, pošto su prethodno savladali Kopenhagen. Bez obzira na sve, okršaj sa Jurgordenom bo je daleko od lakog za Partizan. Loš početak, pa preokret Prvi meč u Beogradu, 30. jula 2003, završen je bez pobednika (1:1). Crno-beli su bili znatno konkretniji i kvalitetniji rival, u prvom poluvremenu Nikola Malbaša i Ivica Iliev zatresli su prečku, da bi se na pogodak čekalo tačno sat vremena. Na centaršut Milivoja Ćirkovića, Damir Čakar je pogodio stativu, a na odbitak natrčao Saša Ilić i sproveo loptu u mređu. Nedugo zatim, ponovo je prečka bila saveznik gostiju, posle udarca Ćirkovića. Partizan je propustio velike šanse da dođe do ubedljive prednosti i za to je kažnjen u 73. minutu. Jurgorden je iskoristio jedinu priliku i preko Renea Makondelea izborio sjajan rezultat pred revanš na Rasundi. Ni početak meča u Solni nije bio povoljan za srpskog predstavnika. Već u 10. minutu, Andreas Johanson je savladao Ivicu Kralja i doveo domaće do prednosti. Pokušavao je Partizan u nastavku da nadoknadi zaostatak, pritiskao konstantno, a i ovoga puta je do gola došao posle sat vremena. Saša Ilić je u 61. minutu poravnao na 1:1 i najavio ono što će uslediti pet minuta kasnije, kad je Nikola Malbaša doneo preokret i prolaz dalje crno-belima. Jurgorden je do kraja uspeo samo da poravna na 2:2 preko Samjuela Vovoe. Partizan je nadomak Lige šampiona, Partizan ide na Njukasl! Promil šanse Kad vam žreb dodeli ekipu iz Engleske na putu ka nekom evropskom takmičenju, to je retko kad dobar znak. Posebno kad dolazite iz prvenstva, koje je po kvalitetu svetlosnim godinama udaljeno od Premijer lige. Partizan je morao da se suoči sa takvom preprekom na poslednjem koraku ka Ligi šampiona. Četvorostruki šampion Engleske je, posle uspešne prve polovine devedesetih godina (titula 1992, zatim dva druga i jedno treće mesto u naredne četiri sezone), počeo da pada. Bio je to povod da se u septembru 2000. na mesto menadžera imenuje legendarni Ser Bobi Robson. Za dve sezone, čuveni Englez je podigao Svrake i doveo ih do četvrtog i trećeg mesta (2002. i 2003. godine). 1996. - Alan Širer iz Blekburna u Njukasl za 15 miliona funti. Na terenu je dominirao Alan Širer, koji je predvodio Njukasl do druge grupne faze Lige šampiona sezonu pre susreta sa Partizanom. Pređašnji rezultati Engleza ukazivali su da beogradski tim ima jako male izglede da savlada znatno kvalitetnijeg rivala. Lotar Mateus se za prvi meč u Beogradu odlučio da, pre svega, odbrani gol. Zato je na teren poslao tim u formaciji sa pet igrača u odbrani (Bajić, Ćirković, Đorđević, Malbaša, Vest) i dvojicom defanzivno orijentisanih vezista (Duljaj, Nađ). To nije bio uspešan pokušaj. Partizan je prikazao dobru partiju u veličanstvenoj atmosferi u Humskoj, ali su gosti slavili golom Nolberta Solana u 39. minutu. Tad se Beograđanima davao i promil šanse da mogu do čuda, ali nekad je i promil dovoljan. Ajmo, Milivoje za istoriju U revanšu na severoistoku Engleske viđena je očekivana slika u prvom poluvremenu. Njukasl je kontrolisao ritam, dominirao u posedu i u nekoliko navrata bio blizu pogotka. Odbrana Partizana je, ipak, uspevala da odbije napade. Na drugoj strani, jedinu kakvu-takvu šansu u prvom delu propustio je Andrija Delibašić. Svesni da im je neophodan gol u nastavku, crno-beli su zaigrali konkretnije i to im se isplatilo već u 56. minutu. Posle kontre iz udžbenika i nekoliko sjajno razmenjenih pasova, uz lošu reakciju odbrane Njukasla, Albert Nađ je proigrao Sašu Ilića u šesnaestercu, a ovaj povratnom kao na tacni poslužio Ivicu Ilieva, koji je sa pet metara poslao loptu u nebranjenu mrežu. Beogradski klub je anulirao zaostatak iz prvog duela! Do kraja meča viđeno je još nekoliko poluprilika na obe strane, najčešće pred golom Ivice Kralja, ali promene rezultata nije bilo, te se otišlo u produžetke. Njukasl - Partizan I u dodatnih 30 minuta ni jedni ni drugi nisu uspeli da dođu do pogotka, pa se pitanje plasmana u Ligu šampiona rešavalo na jedanesterce. Njih je Alan Širer otvorio velikim promašajem, zatim je udarac Nikole Malbaše zaustavio Šaj Given, a isto je učinio i Ivica Kralj kod šuta Kirona Dajera. Prvi gol sa bele tačke postigao je Nađ i time doneo minimalnu prednost Partizanu. Svrake nikako nisu uspele da zatresu mrežu, pošto je i treći pokušaj bio loš. Ovoga puta, Kralj je izašao kao pobednik iz duela sa Džonatanom Vudgejtom i doveo crno-bele blizu trijumfa. Ipak, Milan Stojanovski je zatresao prečku i vratio domaće u život. Šola Ameobi je poravnao na 1:1, da bi na drugoj strani precizan bio Čakar. Lomana Lua Lua je pogodio za 2:2 u penal seriji, a prvu priliku da reši meč propustio je Iliev promašivši odlučujući penal. To, na kraju, nije koštalo Beograđane. Džermejn Dženas i Saša Ilić pogađali su u šestoj seriji, zatim je Aron Hjuz promašio, da bi jednu od najvećih pobeda Parnom valjku doneo Milivoje Ćirković. Partizan je prvi put u Ligi šampiona! Srbija ima prvog predstavnika u tom takmičenju! „Ajmo, Milivoje“ postala je jedna od omiljenih rečenica crno-belih pristalica. "Dok se vraćao sa centra, Sale me je pogledao i rekao da uzmem ja da šutiram sledeći penal. Pogodilo se da Hjuz promašuje penal za Njukasl i da ponovo mi imamo penal za prolaz, da je odluka na meni. Ja nikada nisam imao priliku da šutiram penale osim na treningu, ali on je imao poverenja u mene. Posle mi je rekao da je znao da nema šanse da promašim", otkrio je Ćirković kako je izgledala odluka da on izvede odlučujući penal. U poslednjem delu trilogije čeka vas detaljan podsetnik na Partizanovo istorijsko učešće u Ligi šampiona. 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Conga 93 Postovano Maj 8, 2020 Podeli Postovano Maj 8, 2020 Na današnji dan pre tačno 10 godina 138 veciti derbi! Radosav "Raca" Petrovic pogađa sa "Autokomande". Ovaj pogodak je utabao put "Parnom valjku" ka novoj tituli! Dan kada se Humska zatresla i poklonila ovom pogotku! 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 8, 2020 Podeli Postovano Maj 8, 2020 @Conga Baš sam došao sa namerom da postavim taj video! Retko dosadan meč, sve do ovog trenutka, i onda Raća pogađa sa autokomande za titulu. Mnogo mi je drago što je baš on bio strelac na tom Derbiju, jedna od većih Grobarčina koja je nosila sveti dres! Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Bole_1981 74 Postovano Maj 9, 2020 Podeli Postovano Maj 9, 2020 Partizan: Prvi srpski klub u Ligi šampiona (treći deo) Do te godine, srpski klubovi su bili daleko od elite i malo toga je ukazivalo da će se nešto promeniti po tom pitanju. Onda se dogodio Partizan. Partizan, Real Madrid U sezoni 2003/04, tim iz Humske domogao se istorijskog učešća u Ligi šampiona. Predvođeni čuvenim Nemcem Lotarom Mateusom, nekada najboljim fudbalerom sveta, crno-beli su postali prvi klub iz Srbije koji je zaigrao u grupnoj fazi elitnog evropskog ranga. Naravno, računajući period od 1992, otkako takmičenje nosi ime Liga šampiona. Bio je to najveći uspeh Partizana u novijoj istoriji i jedan od najvećih ikad. Ne bi bilo pogrešno reći da za beogradske crno-bele plasman u grupe LŠ predstavlja i najznačajniji rezultat od čuvenog finala Kupa evropskih šampiona iz 1966. To je više nego dovoljan razlog da se podsetimo sezone 2003/04. U prvom delu trilogije osvrnuli smo se na sve što je prethodilo letu 2003. U drugom ste imali priliku da se podsetite kako su izgledale sad već čuvene kvalifikacije. Poslednji deo trilogije posvećen je učešću u elitnom rangu i istorijskim utakmicama. Galaktikosi, šampion i Drobga U istorijskom učešću u Ligi šampiona, Partizan je smešten u grupu F sa madridskim Realom, Portom i Marsejom. Osvrt na ostale grupe ne ostavlja dilemu da su crno-beli mogli znatno bolje da prođu. Ovako, žreb im je za rivale doneo najveći klub na svetu sa čuvenom generacijom Galaktikosa, osvajača UEFA kupa iz prethodne i šampiona Evrope u toj sezoni, te kasnijeg finalistu UEFA kupa sa novom zvezdom svetskog fudbala u nastajanju. Od starta je bilo jasno da će posao biti izuzetno težak tokom svih šest mečeva i da su protivnici na znatno višem nivou, naročito Real i Porto. Ali, u Humskoj su bili svesni u kakvom su se se društvu obreli i da u elitnom rangu ne postoje laki rivali. Zato su se, u skladu sa mogućnostima, adekvatno pripremili kako bi u tim okršajima imali šta da ponude. Istorijski bod protiv Žozeovih Zmajeva Na startu takmičenja, 16. septembra, Porto je gostovao u Beogradu. Deko, Karvaljo, Bosingva, Maniš, Derlei, Žoze Murinjo na klupi... Takva imena su stavljala domaćina u ulogu autsajdera. Debi u LŠ doneo je ono što se moglo i očekivati od jednog novajlije – preveliku želju i preveliki broj grešaka. Crno-beli nijednog trenutka prvog poluvremena nisu uspeli da povežu redove i zaprete Zmajevima, koji su na drugoj strani iskoristili jednu od nekoliko šansi i preko Koštinje u 22. minutu poveli. Izdanje ekipe Lotara Mateusa nije se dopalo navijačima na prepunom stadionu JNA i negodovanje na poluvremenu bilo je vidljivo. Ispostavilo se da je to dobrano prodrmalo igrače, a Mateus je uvođenjem Ljubinka Drulovića napravio možda i ključan potez. Iskusni vezista, bivši igrač Porta, povukao je tim i uvodni deo nastavka pripao je Partizanu. To se na najbolji način manifestovalo u 53. minutu, kad je uz malo sreće lopta došla do Andrije Delibašića, koji ju je zakucao u mrežu i postavio konačnih 1:1. Istorijski gol za istorijski bod u Ligi šampiona. Bio je to veoma dobar početak elitnog ranga za Parni valjak, ali je gostovanje Marseju u narednoj rundi predstavljalo otrežnjenje. Didije Drogba se potrudio da crno-belima pokaže koliko je LŠ jako takmičenje. Het-trik napadača iz Obale Slonovače i buduće zvezde svetskog fudbala doneo je Francuzima ubedljiv trijumf (3:0), a Partizanu jasnu sliku stanja u grupi. Istina, Beograđani su sva tri gola primili u drugom poluvremenu i to pošto su u 45. minutu ostali sa desetoricom zbog isključenja Andrije Delibašića. Partizan, Real Madrid Kraljevski poen U naredna dva kola usledili su okršaji sa madridskim Realom, iz kojih su crno-beli izašli visoko podignutih glava. Duel u Madridu pripao je Kraljevskom klubu (1:0), ali imena zvezda poput Ronalda, Zidana, Bekama, Figa, Raula, Roberta Karlosa u timu Galaktikosa nisu sprečila crno-bele da odigraju izuzetn o kvalitetan meč. Pre svega, u fazi odbrane. Po pristupu od starta meča, bilo je vidljivo da Mateusov tim naučio iz greška napravljenim u duelu sa Marsejom. U igri je postojao jasan plan, defanziva na čelu sa raspoloženim golmanom Đorđem Pantićem stajala je čvrsto sve vreme, ne računajući pogodak Raula u 38. minutu, a povremeni kontra-napadi lako su mogli da donesu bolji rezultat. Najbolju priliku za to propustili su Drulović u 55. i Ivica Iliev u 78. minutu. Partizan, Real Madrid Utakmica u glavnom gradu Španije predstavljala je pravu najavu za ono što je usledilo 14 dana kasnije u Beogradu. U sjajnoj atmosferi u Humskoj, srpski tim je, najblaže rečeno, bio konkurentan Realu. Organizovana igra, velika borba za svaku loptu, „zaključavanje“ Zidana od strane Igora Duljaja, fantastični Đorđe Pantić, šanse Nikole Malbaše i Ivice Ilieva i na kraju veliki promašaj Saše Ilića, koji je mogao da donese Partizanu najveću pobedu u istoriji... To je, ukratko, siže dešavanja na terenu tog četvrtog novembra 2003. godine. Reči Ilieva posle utakmice predstavljaju možda i najbolji opis. „Mogao bih da budem zadovoljan, međutim nisam. Mogli smo da pobedimo, imali smo fantastične šanse. Igrali smo fantastično, samo su falili golovi“, istakao je tadašnji napadač. Kraljevski klub je lako mogao da završi na kolenima pred Parnim valjkom, trijumf je izostao „za dlaku“, ali je osvojeni bod protiv takvog protivnika izuzetno veliki rezultat. Promašeno evropsko proleće Uoči poslednja dva kola, bilo je jasno da su Real i Porto osigurali plasman u osminu finala, a da će se Partizan i Marsej boriti za treću poziciju i prolaz u UEFA kup. Sve dileme otklonjene su u pretposlednjoj rundi, kad je Partizan poražen u Portugaliji sa 2:1, a Marsej od Reala istim rezultatom na svom terenu. Tako je duel sa Francuzima u Beogradu bio odlučujući. Crno-beli su u njega ušli sa dva boda, dok je Marsej imao jedan više. Partizan je od početka igrao ofanzivno, Mateus se odlučio za tandem Iliev-Delibašić u napadu, svestan da je pobeda neophodna. Mogli su Beograđani već u prvom poluvremenu da dođu do ubedljivog vođstva, ali je Saša Ilić promašio zicer, a Malbaša pogodio prečku. U naletima su domaći igrali i u drugom delu, međutim, bolju igru nisu uspevali da materijalizuju i na kraju je usledila kazna u 61. minutu. Napad Marseja, koji je bio daleko od opasnog, završen je pogotkom Egipćanina Mida i to posle ubačene lopte sa pola terena. Francuzi su tad imali UEFA kup „u džepu“ i nisu ga ispustili. Partizanu su nedostajala dva gola za prolaz, postignut je samo jedan preko Delibašića u 82. minutu, i Parni valjak je i trećim remijem pred svojim navijačima okončao istorijsko učešće u Ligi šampiona. Mateusov odlazak i gubitak titule Mečevi u Ligi šampiona ostavilli su trag na crno-bele u domaćem prvenstvu. Tri poraza u jesenjem delu, uključujući i onaj ubedljiv od Crvene zvezde (0:3), ostavili su Partizan na tri boda minusa u odnosu na najvećeg rivala, a na zimu je došlo i do promene na klupi. Lotar Mateus je zbog sukoba sa upravom kluba u vezi sa bonusima iz ugovora (na kraju je ceo slučaj završio na sudu) napustio trenersku poziciju i umesto njega stigao je Vladimir Vermezović. Čika Crni u nastavku nije uspeo da nadoknadi stečeni zaostatak, iako je finiš borbe za titulu bio dramatičan. Lako je Partizan mogao da preuzme lidersko mesto pobedom u večitom derbiju na četiri kola pre kraja, ali do toga nije došlo (0:0) i to je predstavljalo prekretnicu. U poslednje tri runde, ostvareni su remi sa Zemunom i porazi od Budućnosti iz Banatskog Dvora i Železnika, te je pokušaj odbrane titule završen neslavno. Ostanak bez trofeja ostavio je gorak ukus. Uprkos tome, navijači Partizana će se sa velikom setom sećati sezone 2003/04. U njoj su prisustvovali velikom uspehu svog tima na evropskoj sceni, istorijskom plasmanu u Ligu šampiona i ravnopravnim borbama sa prestižnim rivalima o kojima se i danas priča u Humskoj. 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Conga 93 Postovano Maj 9, 2020 Podeli Postovano Maj 9, 2020 Na današnji dan 2001 godine je odigrano ono cuveno finale našeg Kupa na stadionu u komsiluku! Partizan je slavio rezultatom 0:1,a strelac je bio legendarni kapiten i igrac crno belih Sasa Ilic sjajnim udarcem van kaznenog prostora i doneo trofej Parnom Valjku Partizan:Radakovic, Saveljic,Rasovic, Jeremić, Bajic, Duljaj, Trobok, Ivic Ilic, Becanovic, Iliev(Delibasic) trener Ljubisa Tumbakovic. Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 9, 2020 Podeli Postovano Maj 9, 2020 Zauvek se pamti onaj gol u Kupu, kad je svojom levicom utišao rupu! Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Toza 150 Postovano Maj 10, 2020 Podeli Postovano Maj 10, 2020 Na današnji dan 2017. Meni iskreno najdraža utakmica u pohodu na Duplu krunu, ko je bio tačno zna o čemu pričam. Uroš Đurđević i njegov gol protiv Vojvodine za prolazak u finale Kupa. 1 Citiraj Link teme/posta Podeli na društvenim mrežama
Preporučeni postovi
Join the conversation
You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.