Jump to content
Obaveštenje
  • Dobrodošli na Meridianbet forum Srbija!

CAF Champions League


Preporučeni postovi

Ovogodisnja Africka liga sampiona stigla je do 1/2 finala. Iako previse potcenjena i slabo gledana na nasim prostorima,ja volim da je gledam. Ove godine navijam za Wydad Atletic Club iz Kazablanke (Maroko) iz 2 osnovna razloga. Prvi jer ih cesto stavljam na tiket i cesto me "ispostuju". A drugi se vise odnosi na nas srpski inat. Prosle godine u finalu su igrali Esperansa (Tunis) i Vidad kazablanka i posto je prva utakmica u Maroku zavrsena 1:1,igrao se revans u Tunisu.  Esperansa je povela 1:0,zatim je Vidad izjednacio,ali gol nije priznat zbog "ofsajda". Kada se sudija obratio VAR sobi,odjednom je tamo nastao tehnicki problem i nije mogao da se vidi ponovljen snimak i gol je ponisten. Naravno,igraci Vidada su napustili teren a Esperansa je postala sampion Afrike.Ove godine Esperansa je ispala u 1/4 od Zamaleka,a Vidad je u 1/2.  I zato ove godine neka karma ucini svoje.,Vidad do pehara :)

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@DelijaMomak bice im tesko u polufinalu sa Al ahlijem nece to biti nikako lak dvomec,dao bih i ja malu prednost Wydadu kuci imaju strasnu podrsku,i jako su nezgodni kao domacini jer to znas i sam posto ih pratis.Drugi par isto marokansko egipatski duel Raja Casablanca i Zamalek.Po meni Zamalek je tu ,,nasjlabiji,, ali mislim da on moze da iznenadi iz senke i osvoji ligu sampiona.Videcemo kada se bude nastavilo.

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@FlakiSva 4 kluba su izjednacena po kvalitetu. Po mom misljenju  mislim da ce pored Vidada, Zamalek uci u finale. Mada bi bilo zanimljivo Marokansko finale. I Raja i Vidad imaju lude navijace i vruce domace terene. Svakako bice zanimljivo ko god da prodje u finale. 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

 

 

 

ne pratim toliko fudbal kod njih ali ove ludake dobro znam kad imas ovakvu podrsku kako mozes izgubiti kod kuce???

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@DelijaMomak Zamalek je jako nezgodno gostovanje za svakoga i jedva cekam da se nastavi.Juce sam gledao sajt Afričkog fudbalskog saveza i pise da su mecevi polufinala na programu 1.maja a revans mecevi 8.maja.Mislim da Zamalek od svih cetiri ekipa zna da odigra najbolje na rezultat jos ih sa klupe predvoti iskusni francuz Patris Karteron i plus navijači kao 12.igtac.

zamalek-enppi_4.jpg

zamalek-enppi_3.jpg

zamalek-enppi_6.jpg

zamalek-enppi_5.jpg

zamalek-enppi_13.jpg

zamalek-enppi_11.jpg

zamalek-enppi_1.jpg

Zamalek_fans_tifo.JPG

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@FlakiZamalek je malo je reci nezgodno gostovanje,ali ni Marokanci nisu za potcenjivanje. Nismo ni svesni koji su oni fanatici (usudicu se da ih poredim sa Juznom Amerikom).  Radza kazablanka je pre nekoliko meseci zrtvovala ovcu ili ovna na stadionu za napredak ekipe :) U Egiptu je bio zabranjen fudbal par puta,izmedju ostalog zbog Zamaleka, kada je u navijackim obracunima ginulo na desetine ljudi. Tako da ovo ce biti sve samo ne mirno 1/2,a na nama je da uzivamo u carima Africkog fudbala i svakako da ne dodje ni do pribliznih incidenata

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 3 weeks later...

Upoznajte afrički klupski fudbal

Fudbal koji se igra u Africi nije na nivou evropskog ili južnoameričkog. Organizacija Svetskog prvenstva 2010. godine dala je afričkom narodu veliku nadu da njihov fudbal može još napredovati i privući veću pažnju. Afrikanci žive za najvažniju sporednu stvar i doživljavaju je veoma strastveno.

Esperance Sportive

U mnogim zemljama „crnog kontinenta“, običnim ljudima su najbitniji religija i fudbal. Fudbal je glavna zabava i jedan vid vere. Postoji jaka identifikacija sa klubovima, koji sve više napreduju u svakom smislu iako ih dobar deo sportske javnosti potcenjuje. Afrički klubovi i njihova zanimljiva nadmetanja imaju šta da ponude svakom fudbalskom zaljubljeniku. Na ovom dalekom kontintentu stanuje i najtrofejniji fudbalski klub sveta.

Liga šampiona

Najbolje klupsko takmičenje u Africi prvi put je održano 1964. godine. Format je nekoliko puta menjan, a trenutno se igra po sistemu: dva kola kvalifikacija, grupna faza sa 16 klubova raspoređenih u četiri šešira, a po dva najbolja iz svake grupe prolaze u četvrtfinale. Posle sledi polufinale i finale koje se igra na dve utakmice. Samo najbolji klubovi mogu biti deo elite kako bi takmičenje dostiglo najveći mogući nivo.

Nadmoć severnoafričkih zemalja (Egipat, Maroko, Tunis) sve je veća i očiglednija u poslednjih 20 godina. Najveći otpor trenutno pružaju rivali iz centralne i južne Afrike (Kongo, Južna Afrika). Al Ahli (Egipat) je sa osam osvojenih titula najuspešniji tim Lige šampiona, ujedno i najveći afrički klub. Prate ga večiti rival Zamalek i Mazembe (Kongo) sa po pet trofeja. Četiri puta je najbolji bio Esperans (Tunis), dok sa tri titule mogu da se pohvale Hafija (Gvineja), Radža Kazablanka (Maroko) i Kanon Jaunde (Kamerun). Važno je spomenuti južnoafričke velikane Mamelodi Sandauns i Orlando Pirate, koji su samo po jednom osvojili Ligu šampiona, ali igraju vrlo bitnu ulogu u afričkom fudbalu.

 

Esperance

U prethodne dve sezone titule je osvajao Esperans i tako postao tek četvrti klub u istoriji koji je odbranio trofej najboljeg tima Afrike. Način na koji su Tunišani odbranili tron prošle sezone u finalu protiv Vidad Kazablanke biće upisan u almanahe fudbala. Prva utakmica u Maroku završena je 1:1 i Esperans je sa velikim šansama čekao revanš kod kuće. Poveli su 1:0 a onda se dogodio nezaboravni trenutak u 59. minutu, kada je sudija zbog nepostojećeg ofsajda poništio regularan gol Vidadu za izjednačenje. Marokanci su bili besni na glavnog arbitra Bakarija Gasamu. Cela ova zbrka dobila je bizarne obrise jer sudija nije mogao da proveri svoju pogrešnu odluku iako je postojala VAR tehnologija. Razlog – VAR se pokvario. Monitor nije radio i snimak sporne situacije nije bilo moguće videti. Nastao je opšti haos na terenu, a potom su ušli redari i policija. Prekid je trajao skoro 90 minuta. Fudbaleri Vidada i ceo stručni štab odbili su da nastave utakmicu ubeđeni da je Esperans sve namestio. Funkcioneri Afričke fudbalske konfederacije su čak najavili da će biti odigrana nova utakmica na neutralnom terenu, što je razbesnelo tuniski klub. Na kraju se to nije dogodilo i Esperans je drugu godinu zaredom osvojio Ligu šampiona. 

 

U tekućoj sezoni trebalo bi da dobijemo novog prvaka, ukoliko se tokom leta nekako smiri situacija sa koronavirusom. Zamalek je u četvrtfinalu zaustavio Esperans ka trećoj uzastupnoj tituli. Polufinale će doneti susrete Al Ahlija i Vidada, Zamaleka i Radže Kazablanke, što je nova potvrda dominacije severnog dela Afrike. Mogli bismo da vidimo najveći egipatski ili marokanski derbi u finalu. Završnica obećava. Šteta je što će najverovatnije biti odigrano bez publike ako se takmičenje uopšte nastavi. Drugo najkvalitetnije klupsko nadmetanje je Afrički kup konfederacija, koji se igra od 2004. godine. Od grupne faze pa do kraja igra se po istom sistemu kao Liga šampiona. Mnogo je slabije takmičenje i velika uzbuđenja počinju tek u polufinalu. Najtrofejniji klub je Shafijen iz Tunisa sa tri titule. Aktuelni šampion je Zamalek.

Borba za svetski tron

Krajem svake godine najbolji afrički tim učestvuje na Svetskom klupskom prvenstvu. Najveći uspeh ostvarili su Mazembe i Radža Kazablanka, jedina dva kluba „crnog kontinenta“ koja su igrala veliko finale. Mazembe je probio led 2010. godine i učinio celu Afriku ponosnom, izbacivši meksičku Pačuku (1:0) i brazilski Internasional (2:0) na putu do odlučujuće utakmice. Posebno se istakao harizmatični golman Robert Kidijaba sjajnim odbranama i krajnje autentičnim proslavama velikog uspeha svog tima. Na pragu najveće slave isprečio se milanski Inter, željan da fantastičnu godinu kruniše novim trofejem. Nerazuri su lako trijumfovali sa 3:0 a ključni pogodak postigao je Samjuel Eto kada je Interu doneo prednost od 2:0. Kamerunac je ugasio sve nade svojim sunarodnicima. Uprkos porazu, fudbaleri Mazembea su uzdignuta čela mogli da završe utakmicu. Stekli su veliko poštovanje i ispisali najslavnije stranice u istoriji afričkog klupskog fudbala.

Tri godine kasnije, poduhvat Mazembea ponovila je Radža Kazablanka. Maroko je 2013. godine ugostio najbolje svetske klubove. Radža je stekla pravo učešća kao domaćin i nacionalni prvak jer je tada šampion Afrike bio Al Ahli. Na putu do finala, prvak Maroka je morao da izbaci tri protivnika. Redom su položili oružje novozelandski Okland Siti (2:1), meksički Monterej (2:1) i brazilski Atletiko Mineiro predvođen legendarnim Ronaldinjom. Brazilac je postigao lep gol iz slobodnog udarca i doneo Atletiku izjednačenje u drugom poluvremenu polufinala sa Radžom. Temperamentni Marokanci su uz ogromnu podršku svojih vatrenih navijača (jedni od najboljih na svetu) uspeli u poslednjih deset minuta da postignu dva pogotka i sa ukupnih 3:1 savladaju favorizovani južnoamerički tim. Čim je sudija odsvirao kraj utakmice, fudbaleri Radže umesto da slave veliki uspeh rade nešto drugo. Gotovo svi su krenuli, kao dečica koja traže autogram od svojih idola, ka jednom jedinom – Ronaldinju. Oduševljeni što su imali priliku da igraju protiv Dinja i pobede ga pride, igrači Radže su došli da iskažu divljenje, skinuli su mu skoro celu opremu. Najsrećniji je dobio majicu, neko traku za glavu a delile su se i kopačke. Izgledalo je kao da je Ronaldinjo sebe stavio na rasprodaju. Grlili su slavnog fudbalera kao rođenog brata. Razumem ih potpuno. Scene koje Ronaldinja i čine fudbalskim božanstvom. 

 

Nakon svega toga trebalo je igrati i finale protiv najtežeg mogućeg protivnika Bajerna iz Minhena. Moćni evropski prvak je opravadao ulogu velikog favorita i relativno lako pobedio silno motivisanu Radžu sa 2:0. Bavarci su oba gola postigli u prvih 25 minuta utakmice i rešili sve dileme. Nisu uspeli Marokanci da odu do kraja. Vredno pomena su i učešća Al Ahlija na prvenstvima 2006. i 2012. godine u Japanu. Pre 14 godina osvojili su treće mesto pobedivši meksičku Ameriku sa 2:1. Oba pogotka za klub iz Kaira postigao je Mohamed Abutrika, legenda Al Ahlija i uz Mohameda Salaha za mnoge najbolji egipatski fudbaler svih vremena. Bio je najbolji strelac turnira sa tri data gola. Deset godina je predvodio najveći afrički tim do sedam titula u nacionalnom šampionatu i čak pet u Ligi šampiona. Za reprezentaciju Egipta odigrao je 100 utakmica, postigao 38 golova i dva puta osvojio Afrički kup nacija (2006, 2008). Najbolji afrički fudbaler koji se nikada nije oprobao u Evropi. Na prvenstvu klubova 2012. godine, Al Ahli je ponovo ušao među najbolja četiri. Ispao je u polufinalu od Korintijansa, kasnijeg prvaka sveta, minimalnim rezultatom 1:0. U utakmici za treće mesto Egipćani su poraženi od meksičkog Montereja sa 2:0. Esperans je prošle godine zauzeo peto mesto, savladavši katarski Al Sad 6:2.

Čekaće još neko vreme Afrika da se možda i jedan njen tim popne na krov sveta. Postoji drugi podatak kojim može da se ponosi. Toliko pominjani Al Ahli iz Kaira je najtrofejniji fudbalski klub na planeti sa ukupno 118 pehara u svojim vitrinama. Po broju osvojenih međunarodnih takmičenja kotira se na visokom drugom mestu sa 24 trofeja, samo dva manje od madridskog Reala. Ovde treba pomenuti i drugog egipatskog velikana – Zamalek. Nalazi se na osmom mestu sa 13 titula.

U drugom delu upoznaćemo se sa velikim rivalstvima u afričkom klupskom fudbalu. Utakmice koje donose velika uzbuđenja, ali, nažalost, i česte sukobe navijača. Ima svega.

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

Upoznajte afrički klupski fudbal (drugi deo)

Nastavak priče o afričkom fudbalu približiće nam velika klupska rivalstva. Derbiji u Africi su poznati po velikim tenzijama i ogromnom animozitetu među ljutim protivnicima. To su utakmice koje vredi ispratiti. Po mnogim parametrima mogu da se porede sa ostalim fudbalskim svetkovinama širom planete.

fudbalska reprezentacija Egipta

Egipat

Red je početi od Egipta, čija dva najveća kluba Al Ahli i Zamalek zajedno imaju 13 titula u Ligi šampiona. Afrička fudbalska konfederacija ih je proglasila za dva najuspešnija tima „crnog kontinenta“ 20. veka. Al Ahli se smatra najvećim klubom Afrike i 41 rekordni put je bio šampion Egipta, dok je večiti rival Zamalek tek na broju od 12. Od 1984. godine samo dva puta se desilo da jedan od vladara egipatskog fudbala ne bude šampion. U prethodne četiri sezone, Al Ahli je osvajao titulu prvaka i do pojave koronavirusa bio je ubedljivi lider na tabeli u tekućem šampionatu.

Okršaji dva velikana afričkog fudbala su poznati kao „derbi Kaira“. Uvršten je među deset najvatrenijih svetskih derbija. Al Ahli i Zamalek uglavnom igraju na Kairo internacional stadionu kapaciteta 75.000 mesta. Nekoliko dana pre odigravanja „utakmice svih utakmica“ u Egiptu vlada skoro vanredno stanje, saobraćaj se preusmerava i ulažu se maksimalni napori kako bi se izbegli sukobi najvatrenijih pristalica ljutih protivnika. Nezvanično, njihovo rivalstvo je počelo još 1917. godine. Po zvaničnoj statistici, Al Ahli i Zamalek su prvi put odmerili snage 1948. godine. Igrali su 166 puta do sada. Mnogo više uspeha ima Al Ahli, koji je slavio u 69 utakmica dok Zamalek ima 37 pobeda. Bilo je 60 nerešenih ishoda.

Poslednji derbi Kaira koji je bio planiran za 24. februar nije ni odigran jer se predsednik Zamaleka kontroverzni Mortada  Mansur plašio da bi moglo doći do krvoprolića. Samo četiri dana ranije odigrana je utakmica između večitih rivala u Superkupu Egipta, obeležena tučom fudbalera na terenu, uvredljivim skandiranjima navijača oba tima. Utakmica se pretvorila u opštu ludnicu. Zamalek je osvojio pehar nakon boljeg izvođenja penala, a posle toga nastao je rat saopštenjima, salve uvreda, optužbi i pretnji. U takvom ambijentu, iako je to skoro redovna pojava u egipatskom fudbalu, prvi čovek Zamaleka je odlučio da se ne ide na gostovanje Al Ahliju. Prvak Egipta je za zelenim stolom dobio utakmicu i nova tri boda. Prošle godine se jedan derbi odigrao van Kaira. Domaćin je bila Aleksandrija. Razlog je bio bezbednosne prirode, a sve u cilju da se izbegnu novi sukobi navijača oba kluba, kako bi se Egipat do leta pripremio za organizaciju Kupa afričkih nacija. Na stadionu u Aleksandriji, koji prima 86.000 ljudi, bilo je prisutno svega po 15 pristalica Al Ahlija i Zamaleka.

Egipatski klupski fudbal je poznat po nemilim događajima na tribinama stadiona kao i na gradskim ulicama. U februaru 2012. godine dogodila se velika tragedija na stadionu u gradu Port Said, gde su se sukobili navijači Al Ahlija i Al Masrija. Stradale su 74 osobe, a više od 1.000 je bilo povređeno. Zbog izazivanja haosa, čak 21 osoba je osuđena na smrtnu kaznu. Tadašnje prvenstvo je prekinuto, potom otkazano i Egipat 2012. godine nije imao fudbalskog šampiona.

Egipćani nisu naučili lekciju pa ih je zadesila nova velika nesreća 2015. godine. U sukobu navijača Zamaleka i policije na periferiji Kaira više od 20 ljudi je izgubilo život. Pristalice Zamaleka su pokušale da na silu, bez karata, uđu na stadion i bodre svoj klub protiv Enpija, a policija je probala u tome da ih spreči. Šampionat je suspendovan kao i tri godine ranije, ali se nekako priveo kraju (bez prisustva publike) i Zamalek je osvojio, za sada svoju poslednju, 12. titulu prvaka Egipta. Veliki broj utakmica u poslednjoj deceniji je odigran sa ograničenim brojem navijača ili ih uopšte nije ni bilo.

Maroko

Najveću borbu u marokanskom svetu fudbala vode velikani iz Kazablanke Vidad i Radža. Zajedno imaju pet osvojenih Liga šampiona. Iako je Radža poznatija svetskoj fudbalskoj javnosti, Vidad je najtrofejniji klub Maroka sa 14 osvojenih titula šampiona. Zanimljivo, Radža je na trećem mestu sa 11 pehara, dok jedan trofej više ima AS FAR iz Rabata, glavnog grada Maroka. Vidad je aktuelni šampion i trenutni lider na tabeli, a Radža zbog velikog broja povređenih igrača igra vrlo promenljivo i tek je na poziciji šest, doduše sa tri utakmice manje od Vidada. Ako se prvenstvo eventualno nastavi, moglo bi biti velike borbe do kraja. Radža dugo čeka na novu titulu prvaka, još od sezone 2012/13.

Najveći derbi Maroka se igra na stadionu Mohamed V, koji može da primi nešto više od 65.000 ljudi. Prvi put je odigran 1956. godine. Igran je ukupno 127 puta, uspešnija je Radža sa 43 pobede dok Vidad ima 35 trijumfa. Nerešeno je bilo 64 puta. Pretposlednji njihov okršaj je bio fantastičan i potvrdio je zašto mu fudbalska javnost poklanja sve više pažnje. Reč je o revanš susretu osmine finala Arapskog klupskog kupa šampiona a rezultat je glasio 4:4. U prvom poluvremenu je viđen samo jedan pogodak, dok je nastavak doneo pravu kišu golova. Vidad je do 74. minuta vodio sa 4:1 i već bio na pragu velikog slavlja. Ljuti rival se nije predao i Radža je uspela do nadoknade vremena da smanji na 4:3 i potom ukrade Vidadu prolaz u narednu rundu golom datim u 93. minutu za nezaboravnih 4:4. Radža je prošla dalje zbog većeg broja postignutih golova u gostima jer je u prvoj utakmici kada je bila domaćin, remizirala sa Vidadom 1:1.

Okršaji Radže i Vidada su poznati po izvanrednom ambijentu koji prave navijači oba kluba. Fenomenalne koreografije su sastavni deo svetkovine marokanskog fudbala. Mnogi fudbalski fanatici smatraju da je ovaj derbi trenutno jedan od najuzbudljivijih na planeti. Spomenuli smo ranije da se Radža u tekućoj sezoni muči sa velikim brojem povređenih igrača. Njeni navijači su došli na ideju da reše problem tako što će obaviti javnu ceremoniju žrtvovanja ovce. Zaklali su je na stadionu kluba i meso podelili radnicima, verujući da će ovaj obred skloniti crne oblake koji su se nadvili nad Radžom. Članovi uprave pomenutog kluba su nešto slično uradili 2006. godine. Žrtvovali su tele kako bi imali više sreće u bitnijim utakmicama.

Južna Afrika

Mamelodi Sandauns, Orlando Pirati i Kajzer Čifsi čine veliku trojku u južnoafričkom fudbalu. Najtrofejniji je Mamelodi sa devet titula nacionalnog šampiona, ali se najveća utakmica na jugu Afrike igra između Orlando Pirata i Kajzer Čifsa, poznatija kao „Soveto derbi“. Soveto je najopasniji grad za život u Južnoafričkoj republici i najveće naselje afričkih crnaca. Udaljen je oko 20 kilometara od Johanezburga. Orlando je četiri puta bio prvak Južne Afrike, dok Kajzer ima tri titule. U poslednjih nekoliko godina uglavnom gledaju u leđa aktuelnom šampionu Mamelodiju. Pirati čekaju na domaću slavu od 2012. godine, dok Čifsi nisu bili na tronu od sezone 2014/15. Kajzer je trenutni lider sa četiri boda prednosti u odnosu na Mamelodi, ali i sa utakmicom više. Orlando je četvrti i za Kajzerom zaostaje osam bodova i ima utakmicu više. Napad Čifsa u tekućoj sezoni sa puno uspeha predvodi fudbaler iz Srbije Samir Nurković. Mnogima je poznat Sipive Šabalala, strelac prvog gola na Mundijalu 2010. godine. Igrao je za Kajzer od 2007. do 2018. godine.

Prvi Soveto derbi odigran je 1970. godine. Ukupno su igrali 74 puta. Bolji je Kajzer sa 34 pobede, dok Orlando ima 17 trijumfa. Remizirali su 24 puta. Čifsi imaju privilegiju da igraju na FNB stadionu (poznat i kao Soker Siti), gde je odigrano veliko finale Svetskog prvenstva između Španije i Holandije 2010. godine. Moćni objekat koji prima skoro 95.000 ljubitelja fudbala. Kada se na njemu igra Soveto derbi vlada velika buka, a vuvuzele kojih se svi dobro sećamo čine i dalje veliki deo navijačkog performansa. Glavnu reč na tribinama vode vračevi, koji su nešto poput vođa navijača. Neobično su obučeni i imaju veliki uticaj kako na obične navijače tako i na same fudbalere. Afrički narod je vrlo sujeveran. Na nekoliko derbija između Kajzera i Orlanda je bilo prisutno više od 90.000 ljudi. Pirati su domaćini na svom Orlando stadionu kapaciteta nešto manje od 40.000 sedećih mesta.

Veliku mrlju na Soveto derbi bacila je tragedija koja se desila ispred Elis Park stadiona aprila 2001. godine u Johanezburgu. Za utakmicu je vladalo veliko interesovanje. Stadion je mogao da primi preko 60.000 ljudi, ali ni to nije bilo dovoljno. Hiljade navijača je ostalo ispred samog objekta. Nastao je stampedo, opšti galimatijas, sve se otrglo kontroli. Ljudi su očajnički pokušavali da se probiju kroz okolnu ogradu, mnogi su se peli preko kapija. Sve se pretvorilo u katastrofu koja je odnela 43 života, a bilo je više od 80 povređenih. Ovo se smatra za najveću sportsku nesreću u istoriji Južne Afrike. Slična situacija, samo sa mnogo manjim posledicama, dogodila se 2017. godine ispred FNB stadiona. Karte za Soveto derbi su bile rasprodate dve nedelje ranije. Nesreća se dogodila 20 minuta pred početak derbija, kada se ispred stadiona pojavio stampedo ljudi, koji je jurio da što pre uđe. Navodno su neki navijači imali lažne karte. Život su izgubile dve osobe.

Ostali veliki derbiji

U Tanzaniji se sigurno ne igra najbolji afrički fudbal, ali ova država na istoku „crnog kontinenta“ može se pohvaliti jednim od značajnijih derbija. Utakmica između dva najveća kluba Tanzanije Jang Afrikansa i Simbe zove se „Dar es Salam derbi“. Smatra se za najpopularniju utakmicu u celoj istočnoj i centralnoj Africi.

Važna je i najveća utakmica severoistočne države Sudan, koju igraju Al Hilal i Al Merih. Oba kluba su u sezoni 2014/15 igrala polufinale Lige šampiona. Al Hilal je u prošlom veku igrao dva finala. Postoji još jedan bitan derbi na severu Afrike. To je okršaj tuniskih timova Esperansa i Klub Afrikane. U 21. veku, Esperans je daleko uspešniji i dve godine zaredom je klupski prvak Afrike. Veliko klupsko rivalstvo vlada i u Gani, na zapadu Afrike. Asante Kotoko i Harts of Oak vode glavnu reč i mnogo su trofejniji od svih ostalih protivnika u Gani. U tandemu imaju tri osvojene Lige šampiona. Uspešniji je Asante Kotoko sa dve titule. Na afričkom kontinentu se mnogo poštuje i najveći fudbalski derbi Kenije. Igraju ga Gor Mahia i AFC Leopardi. Poznat je pod imenom Najrobi derbi.

Treći, ujedno i poslednji deo priče biće posvećen Srbinu koji je zahvaljujući velikom fudbalskom znanju zaslužio da mu cela Afrika ime izgovara sa velikim poštovanjem.

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

Srbin koji je osvojio Afriku

 

Malo je jedan tekst da se opiše šta je sve jedan fudbalski trener iz Srbije prošao u Africi. Osvojio je pregršt trofeja, stvorio mnoge zvezde u afričkom fudbalu, a u svojoj voljenoj Ugandi je proglašen za Belog vrača. Najbolji je srpski ambasador na afričkom kontinentu.

Milutin Sredojević

 

Punih 19 godina Milutin Mićo Sredojević sa velikim uspehom radi kao fudbalski trener u Africi. Rođen je u Prokuplju i poznat je kao Kouč Mićo. Nije sebe video u srpskom fudbalu i odlučio je da se 2001. godine kao mlad stručnjak (31) otisne put daleke Afrike.

Put ga je prvo odveo u centralnoistočnu zemlju Ugandu. Sa tamošnjim timom Sports Klub Vila osvojio je tri uzastopne titule nacionalnog šampiona (2002, 2003, 2004) i jedan Kup 2002. godine. Sredojević je sa Vilom 2003. godine pobedio u prestižnom CECAFA klupskom kupu gde se nadmeću rivali iz istočne Afrike. To je bio prvi trofej za Vilu u tom takmičenju posle punih 17 godina. Iste godine je njegova Vila zabeležila veliku pobedu na gostovanju u Angoli, protiv tima po imenu ASA u prvoj rundi Lige šampiona. Vladalo je ogromno oduševljenje u celoj zemlji. Od aerodroma pa sve do glavnog grada Kampale, napravljen je špalir dug 43 kilometra, koji je pratio Sredojevića i njegove igrače. Kao da se slavio veliki državni praznik.

Sredojević je  rekao da je u tom periodu pronašao jednog običnog školarca, koji je kasnije izrastao u izvanrednog golmana. Reč je o Denisu Onjangu. Vodio ga je Mićo sa sobom kroz Ugandu, Etiopiju pa sve do Južne Afrike. Onjango je napravio sjajnu karijeru koja je vrhunac doživela 2016. godine. Afrička fudbalska konfederacij ga je proglasila za najboljeg fudbalera koji igra na afričkom kontinentu. Retko se dešava da golmani dobiju takvo priznanje. Na svečanoj ceremoniji Denis je izjavio: „Mićo je moj fudbalski otac i od mene je napravio čoveka“.

Sledeća stanica u neobičnoj trenerskoj avanturi gospodina Sredojevića bila je Etiopija. U svom prvom mandatu na klupi najvećeg etiopskog kluba Sent Džordža uzeo je dva uzastopna trofeja nacionalnog prvaka (2005, 2006), kao i pehar namenjen pobedniku Superkupa Etiopije 2005. godine. U leto 2006. godine srpski trener je prihvatio veliki izazov i postao trener čuvenog južnoafričkog kluba Orlando Pirati. Uveo ga je u polufinale Lige šampiona, a samo jedan gol je nedostajao da Pirati prođu u finale. Početkom 2007. godine, Sredojević napušta kormilo Orlanda, a vratiće se deset godina kasnije.

 

Denis Onyango

 

Odmor nije dugo trajao jer je Mićo brzo našao novi posao. Preuzeo je stručni štab Jang Afrikansa, najuspešnijeg fudbalskog kluba Tanzanije. Pomogao mu je da osvoji novu titulu šampiona države. Sredojević je odlučio da se tokom 2007. godine još jednom vrati na mesto velikog uspeha, u Etiopiju. Tako je započeo njegov drugi mandat u Sent Džordžu. Usledili su novi trofeji prvaka države (2008, 2009, 2010). 2009. godine osvojena je tripla kruna (prvenstvo, Kup i Superkup). Treba dodati i Superkup iz sezone 2007/08. Doveo je Sent Džordž do finala CECAFA klupskog kupa dve godine kasnije.

Kao ranije u Ugandi, tako je i u Etiopiji pronašao još jednog fudbalskog sina. Reč je o Adaneu Girmi, koji je prvo bio štoper. Mićo je u njemu video nešto drugo – napadača. Girma je promenio poziciju i počeo često da pogađa protivničke mreže, a Etiopija ga obožava jer je postigao odlučujući pogodak koji je pomenutu zemlju posle 31 godine odveo na Kup afričkih nacija.

Jula 2010. godine, srpski trener započinje još jednu uspešnu priču, na klupi najvećeg sudanskog kluba Al Hilala. Saradnja je bila plodonosna, uzeta je titula nacionalnog šampiona 2010. godine. Pod Sredojevićevom komandom, Al Hilal je 2010. godine igrao polufinale Afričkog kupa konfederacija i ispao na penale od tuniskog Shafijena. Naredne godine usledilo je novo polufinale, ovoga puta u Ligi šampiona. U dvomeču sa Esperansom nije bilo mnogo nade za Al Hilal. Tunišani su sa ukupnih 3:0 prošli dalje. Zbog velike radosti koju je donosio religioznim i frenetičnim navijačima Al Hilala, doživeo je da ga na rukama nose skoro pet kilometara od aerodroma do glavnog grada Sudana.

Adane Girma

Adem Grima

 

Naredna destinacija bila je Ruanda gde je došao novembra 2011. godine i dobio priliku da se oproba kao selektor. Iste godine je Ruandu doveo do finala najstarijeg afričkog fudbalskog takmičenja CECAFA Senior čelendž kupa, gde se nadmeću reprezentacije sa istoka Afrike. Imao je skoro nemoguću misiju pred sobom, da odvede Ruandu na Mundijal 2014. godine. Uz sasvim pristojne rezultate, Ruanda nije uspela, pa je Mićo krenuo dalje svojim putem.

Vratio se u Ugandu, gde je i počela njegova čudesna afrička pustolovina. Ponovo je preuzeo mesto šefa stručnog štaba nacionalne reprezentacije. Zemlja koja je Sredojeviću mnogo dala, ali se i on njoj odužio na adekvatan način. Napravio je istorijski uspeh 2016. godine jer je posle punih 39 godina odveo fudbalsku reprezentaciju Ugande na Kup afričkih nacija. Stvorilo se neopisivo slavlje, kao da je osvojeno Svetsko prvenstvo. Te godine je Uganda proglašena za najbolju fudbalsku reprezentaciju Afrike. Strelac pogotka koji je Ugandu odveo na najveće afričko fudbalsko takmičenje zove se Faruk Mija. Sredojević nam je potvrdio da je i Faruka pronašao kao običnog srednjoškolca, slično poput priče sa Onjangom. Uzeo ga je pod svoje i napravio od njega odličnog igrača, koji trenutno igra za turski Konjaspor.

Na smotri najboljih afričkih reprezentacija u Gabonu 2017. godine, Uganda je bila u vrlo teškoj grupi D sa Egiptom, Ganom i Malijem. Uzet je jedan bod, uz minimalne poraze od Egipta i Gane (oba puta 1:0). Uganda je 2015. godine pod vođstvom Sredojevića osvojila titulu u ranije pomenutom CECAFA Senior čelindž kupu, pobedivši u finalu Ruandu. Bio je na dobrom putu da ih odvede i na Svetsko prvenstvo u Rusiji, ali je posle osam meseci neisplaćenih zarada morao da ode. Naglasio je za sajt kako mu je taj odlazak najveća bol u karijeri. Koliko Mića vole u Ugandi dovoljno govori i titula koja mu je dodeljena – Beli vrač. To je velika počast koju samo istaknuti stranci mogu dobiti. Cela Uganda sa velikim poštovanjem izgovara ime Milutina Miće Sredojevića.

 

 

 

U leto 2017. godine došlo je vreme da se Kouč Mićo vrati u Južnu Afiku i po drugi put sedne na klupu Orlando Pirata. Nakon čitave decenije putevi su im se ponovo ukrstili. Dve sezone zaredom ekipa je zauzela drugo mesto u nacionalnom prvenstvu. Mićo se dobro seća trke sa Mamelodi Sandaunsima tokom 2019. godine, kada su Orlando Pirati bukvalno za jedan gol ostali bez titule. Tokom svog drugog mandata u Piratima uspeo je da ih posle šest godina vrati u grupnu fazu Lige šampiona. Vodio je Orlando do finala Telkom kupa u sezoni 2017/18. U leto 2019. godine, uprava kluba je odradila vrlo loš prelazni rok, nisu doveli skoro nijednog igrača po želji Sredojevića i srpski trener je napustio Pirate. Uprava mu to nije lako oprostila i probala je da mu namesti seks aferu, pravdajući svoje loše poteze. Sredojević je potom izjavio da mu je ovakav scenario najavljen i odlučio da tuži sve koji su učestvovali u tome. Navijači su bili potpuno uz njega.

Stvari se nisu ni stišale, a usledilo je novo neobično poglavlje u trenerskoj karijeri Milutina Sredojevića. Naime, klupa egipatskog velikana Zamaleka bila je prazna. Problematični gazda kluba Mortada Mansur je prvobitno objavio da je Aleksandar Stanojević, bivši trener Partizana, novi šef stručnog štaba Zamaleka. Desio se veleobrt. Mansur se predomislio i izjavio da će novi trener Zamaleka biti Milutin Sredojević, koji je još vodio Orlando. Dodao je da je čitava stvar sa Stanojevićem zapravo bila trik, kako bi saznao ko su neprijatelji kluba i raskrinkao ih. Posle ćemo videti koliko tek može da bude čudan gospodin Mansur. Mićo se oglasio i demantovao reči prvog čoveka Zamaleka. Istakao je da izuzetno poštuje kolegu Stanojevića i da mu nikada ne bi radio iza leđa, a pritom je i mnogim Srbima pomogao da se snađu i zaposle u Africi. Tek kada je Mansur definitivno potvrdio da Stanojević neće preuzeti Zamalek, pronašlo se rešenje.

U međuvremenu je Mićo napustio Orlando i posle napornih pregovora došlo je do saradnje sa Zamalekom. Na vrućoj klupi egipatskog kluba i sa nepredvidivim predsednikom nije bilo lako. Ljubav Zamaleka i Sredojevića nije dugo trajala. Mićo je smenjen početkom decembra 2019. godine, posle nepuna četiri meseca saradnje. I za tako kratko vreme, Sredojević je osvojio trofej u Kupu Egipta. Zamalek je u finalu sa ubedljivih 3:0 savladao ekipu Piramidsa. Način na koji je Mansur smenio Sredojevića je bio bizaran. Mansur je poznat kao predsednik koji često menja trenere. Zamalek je upao u krizu sa finansijama i rezultatima, a predsednika je naljutio poraz od Mazembea u Ligi šampiona (3:0). Fudbaleri Zamaleka su razmišljali drugačije i javno dali podršku svom treneru da nastavi započeti posao. Bilo je to prvi put u istoriji arapskog fudbala da je kompletan tim javno dao podršku treneru. Kako je Sredojević potvrdio za naš portal, tamo ne žale mnogo za smenjenim stručnjacima.

Milutin Sredojević

„Odmah se okreću dalje. Tretiraju ih kao potrošnu robu“, kaže Mićo.

To je za tvrdoglavog Mansura bila kap koja je prelila čašu. Presekao je i smenio Sredojevića sa mesta šefa stručnog štaba. Pohvalio je Miću da je veoma dobar i cenjen trener i pravdao se kako uopšte nije planirao da mu uruči otkaz. Međutim, javna podrška igrača Sredojeviću je sve promenila i preko toga nije mogao preći. Dodao je da u Zamaleku igrači ne mogu određivati hoće li neki trener biti otpušten ili ne. Mansur je preneo fudbalerima da su učinili medveđu uslugu Srbinu time što su ga branili. Tako se završila Sredojevićeva odiseja u zemlji faraona. I pored ovoga, Mićo nam je rekao da je u odličnim odnosima sa predsednikom Zamaleka. Sa svojom reputacijom nije dugo čekao na novo zaposlenje. Od februara ove godine Milutin Sredojević je selektor fudbalske reprezentacije Zambije.

Za 19 godina provedenih na tlu Afrike osvojio je 17 trofeja i dobitnik je brojnih individualnih priznanja. Tri puta je nominovan za najboljeg fudbalskog trenera Afrike. Prošlog septembra je napunio 50 godina i može još mnogo toga da uradi na „crnom kontinentu“ iako je već ostavio neizbrisiv trag u afričkom fudbalu. Čovek koji je proputovao skoro čitavu Afriku i bio gost na mnogim prijemima vodećih ljudi u raznim zemljama. O trenerskim poduhvatima i životnim dogodovštinama Milutina Miće Sredojevića na drugom najvećem kontinentu sveta sigurno će jednog dana moći da se napiše roman ili snimi film. Srbin koji je osvojio Afriku.

Milutin Sredojević karijera:

 Orlando Pirates FC , Zamalek SC , fudbalska reprezentacija Ruande , fudbalska reprezentacija Zambije , fudbalska reprezentacija Ugande , Saint-George SA , Villa SC

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 5 months later...

Za vikend su zakazani parovi 1/2 finala Lige šampiona...Revansi 7 dana kasnije.Ocekuju se sjajni mecevi...steta sto nema publike kada se zna kakav spektakl pravi publika u Africi.

20201017_092751.jpg

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

Kup konfederacija-Drugo po snazi takmicenje u Africi finalni mec su odigrali u Kairu Piramids iz Egipta i Berkane iz Maroka...gosti slavili 0 1 

 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Odgovor na ovu temu ...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...