Jump to content
Obaveštenje
  • Dobrodošli na Meridianbet forum Srbija!

Reprezentacija Srbije


Preporučeni postovi

@Vuko

Ne znam,svako ima svoje misljenje,naravno da ne mozemo da se slozimo oko toga,vidim da ti aludiras pre svega na Nba i tamosnji ucinak,sto je sasvim legitimno pravo.

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • Odgovori/odgovora 95
  • Created
  • Poslednji odgovor

Top Posters In This Topic

Top Posters In This Topic

Popular Posts

Previse faktora su odlučili da izgubimo od Gaucosa,pre prvenstva je stvorena fama oko Nikole Jokica, da li ce uopšte igrati,kasno se priključio ekipi, ne može par dana pre takmičenja doci i uci u tim,

Realno cinilo se kao da je taj debakl, ako moze da se nazove debakl peto mesto i pobeda protiv Amerikanaca debaklom,bolje reci neuspeh jer smo ocekivali zlato pogotovo posto se znalo da Amerikanci idu

@Kneza90 apsolutno se slazem i podrzavam, ali. Znas i sam kakav smo narod. Ima onih pacenika koji jedva cekaju prvu blamazu. Samo treba pustiti da radi i rezultati ce doci sami od sebe. Idealna petork

Posted Images

@Conga Brate ili ne citas moje postove ili me zezas.. Po treci put, 3 Evrolige sa 3 f4 mvp, 8 medalja sa rep., mvp Eura i WC..

Nista od ovoga NIJE Nba..

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@Conga Pa kako da osvoje ista po Evropi kad su cijelu karijeru proveli u Nba.. Ljudi osvajali prstene u Nba i visetruki All Star igraci ali pazi zamisli nijesu osvojili prejaku Evroligu.. Daj ne zezaj, pa i Jokicu ce vrhunac Evropske kosarke biti Mega.. 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@Vuko

Ne pricam o Euroleague,nego o ucinku sa Reprezentacijama,sem Gasola niko bas ne moze da se pohvali bog zna sta,dobro Nowitzki nije ni imao neku repku,ali Parker jeste...

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@CongaOvde se slazem sa @Vuko u potpunosti,niti je merilo samo reprezentacija niti je merilo evropa,mora da se gleda sve zajedno i tezina lige,Novicki je 7 ili 6 slagacu najbolji strelac NBA ikada,to da bude jedan evropljanin je nezapamćeno,a NBA ne moze da se poredi sa Evroligom i titulom evropskog klubskog prvaka pre ove Evrolige,dobro Drazen je bio nenadmasan ali ima ajde da kazemo 2 sezone odigrane na vrhunskom nivou u NBA ligi i ja volim Bodirogu ali ne moze pre Novickog ili Gasola.

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

Gasol i Novicki imaju vrhunske reprezentativne karijere.. Prvi ima 11 medalja na velikim takmicenjima dok Novicki ima dvije (uvjek trpao brutalno za rep.) a najbolji mu saigrači bili Okuladza i sl. 
Parker je mozda i mogao bolje.. Osvojio je 4 medalje (sve na Ep, jedno zlato), dok je sva 3 SP propustio (06 i 10 opravdano zbog povreda,14 zbog umora)

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 1 month later...

Reprezentacija Srbije u kosarci, uprkos izostanku velikih takmicenja ove godine nastavlja sa treninzima. 

Kako se navodi u saopstenju, radi podizanja atmosfere i odrzavanja kakve takve fizicke spreme

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 3 weeks later...

Selektor Srbije Igor Kokoškov objavio širi spisak igrača (31) za pripreme na Kopaoniku

Miloš Teodosić (Virtus)
Miroslav Raduljica (Đangsu)
Stefan Jović (Himki)
Vasilije Micić (Anadolu Efes)
Nemanja Nedović
Nikola Kalinić (Fenerbahče)
Ognjen Jaramaz (Partizan)
Rade Zagorac (Partizan) 
Stefan Birčević (Partizan)
Uroš Trifunović (Partizan)
Novica Veličković (Partizan)
Luka Ašćerić (Mega Bemax)
Dalibor Ilić (Mega Bemax)
Nikola Rebić (Jenisej)
Branko Lazić (Crvena zvezda)
Ognjen Dobrić (Crvena zvezda)
Dejan Davidovac (Crvena zvezda)
Boriša Simanić (Crvena zvezda)
Nikola Jovanović (Crvena zvezda)
Ognjen Kuzmić (FMP)
Stefan Đorđević (FMP)
Stefan Pot (FMP)
Marko Pecarski (FMP)
Aleksa Radanov (FMP)
Marko Radovanović (FMP)
Aleksa Avramović (Estudijantes)
Nemanja Dangubić (Estudijantes)
Luka Mitrović (Manresa)
Stefan Janković (Kapital Siti Go-Go)
Aleksej Pokuševski (Olimpijakos)

Na spisku se ne nalaze košarkaši koji igraju u Nemačkoj, Španiji i NBA, gde je sezona u jeku ili će se uskoro nastaviti.

Pripreme će trajati od 25. juna do 5. jula.

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 2 weeks later...

@Bole_1981 Kao je jedan Željko Rebrača skoro potouno u zaborav a lik je legenda i jedan od najboljih koje je Jugoslavija ikad imala..

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

@VukoNestao iz kosarkaskog sveta jer je uvek bio tih i miran,nije hteo da se namece nikada, a bio najbolji. Nepravedno zapostavljena legenda.

Sad ga jure sudovi i optuzuju za razne pronevere i silne pare. Pominje se da su mu uzeli svu imovinu i da mu je sve pod hipotekom i racuni blokirani.Sumnjici se za prevaru od 500.000 dolara. Kazu da je postao kontraverzni biznismen. 

Mada je ovo poslednja informacija koju sam cuo pre godinu dana,a da li je jos uvek pod istagom ne zna se. 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

To su bili dani... 25 godina od čuvenog zlata u Atini

Košarkaška reprezentacija Jugoslavije 1995.

Neki sjajni košarkaški dani, u fleš-bekovima, naviru i sada kada se navršava četvrt veka od evropske titule, koju je reprezentacija SR Jugoslavije osvojila u Atini. U nezaboravnom pohodu, kroz devet duela, bez greške, bez poraza, oni koji su pune tri godine (1992-1995) bili sportske parije, voljom sankcija, bljesnuli su onda kada je bilo najpotrebnije... Za osmeh, nadu, veru, ljubav... Za beogradski doček, na skupštinskom balkonu, original, koji će neke sledeće generacije, raznih sportskih 'fela', samo ponavljati, nikad ne zaboravljajući od koga je sve krenulo.

U jednom neslavnom državnom periodu, ta naša zlatna medalja, ali i sve ono što je usledilo, bili su svojevrsni okidač osećanja. Ne samo lep i značajan momenat, već nešto poput olakšanja, katarze, da smo posle svega, sa početka devedesetih prošlog veka, tih teških vremena, ipak, živi. Da ima i nešto lepo," i posle toliko godina, Žarku Paspalju, levorukom krilu, to je dominantno sećanje na takmičenje na koje smo se 'ušunjali' kroz mala i teška vrata kvalifikacija.

Nije bilo lako stići na EŠ, nije bilo lako nositi se sa rivalima, ali nije bilo lako ni 3. jula 1995, po sletanju na beogradski aerodrom u prepodnevnim satima, izdržati proslavu titule specifične istorijske težine. Ono što je započeto u atinsku nedeljnu noć, kada su evropski šampioni zaboravili na koji sat sna, nastavljeno je još najmanje 24 časa. Ako je bilo poteza na terenu za nezaborav, ne mogu da zaboravim ni naše reprezentativce, kojima su noge klecale od umora još na vratima JAT-ove 'desetke', a slavlje je tek trebalo da počne. I to kakvo.

I dan, danas se naježim, kad izlete slike ljudi, koji su se okupili kraj puta od aerodroma, na nadvožnjacima, pumpama, trotoarima, ma gde god su stigli, sa zastavama, transparentima, pozdravljajući najbolje na kontinentu, koji su 'mileli' ka centru grada gde se tek spremalo ludilo. U mom životnom veku, tako se dočekivao Josip Broz i, najbolji košarkaši skraćene Jugoslavije. Još neko, teško, za prosečan ljudski vek.

"Ni dan danas ne znam kako se sve to izdešavalo oko našeg dočeka, što će u kasnijim godinama postati tradicija. Što bi rekli, košarkaški smo udarili temelj. Bilo je, u svakom slučaju, nesvakidašnje, kao odgovor na tračak nade, koji smo dali sa tim zlatom...Da mogu da dođu i lepša vremena," priseća se predvodnik tima.

Prvenstvo Evrope od pre 25 godina, bila je svojevrsna prekretnica za nacionalnu reprezentativnu košarku. Posle tri godine opšte izolacije, kompletne izopštenosti zemlje, ublažavanje sankcija je, prvo, vodilo preko sporta. Kao što je FIBA omogućila hrvatskoj selekciji učešće u olimpijskom kvalifikacijama (1992) i koji dan pre prijema nove države u članstvo UN, tas egaliteta je usledio kroz proširenje EŠ 1995. i kvalifikacije samo za tu priliku. To je bila 'vajld' šansa selekciji Jugoslavije, koja je, po uvođenju sankcija, ostala nesvrgnuti vladar sveta (1990) i Evrope (1991).

"Ta traka bi se desila i da nije bilo strašne, prinudne pauze zbog sankcija. Selektor Duda Ivković se opredelio za mene, a mogao je i za nekog drugog, svi smo igrački bili tu negde. To je stvar poverenja, imao sam dovoljno iskustva da mu pomognem da se tim drži pod kontrolom uslovno rečeno. Jer, disali smo timski, bili željni dokazivanja, nigde nas nije bilo zbog više sile. Milion puta sam ponovio, ali moram i sada, to je u istoriji modernog sporta ostalo nezabeleženo, da se nikada nikom više ne ponovi." 

Kada se premotava film takmičenja koje je bilo i ostalo, makar u nacionalnim analima, više od igre, obične trke za medaljama, na prvu loptu izleće finale sa Litvanijom, pun koš trojki Aleksandra Đorđevića, nebeski let i, zakucavanje Predraga Danilovića preko Arvidasa Sabonisa...

Ali i pokušaj Zelenih da u nemoći poraza na vidiku, napuste parket pre odjavne sirene, ponašanje grčke publike na tribinama Olimpijske dvorane u Atini, ali 'tuš' je usledio u sred ceremonije dodele medalja. Hrvatska selekcija, koja je na tom EP osvojila bronzu (njihova poslednja seniorska medalja do dana današnjeg), u trenutku kada su se Plavi popeli na najviši stepenik, demonstrativno je sišla sa postolja i, otišla put svlačionica.

"Ružno, ne menjam mišljenje. Mi smo se našli u čudu, to se nikada nije desilo, bili smo zatečeni, u šoku. Nije nam to pomutilo slavlje, već smo bili na sedmom nebu, ali nije bilo lepo za videti."

S obzirom na još sveži građanski rat, u čijem vrtlogu je nestala zajednička, velika Jugoslavija, ponašanje dojučerašnjih saigrača, predvođenih Tonijem Kukočem, moglo je samo da se podvede pod političke pritiske, tenzije, koje, nažalost, ni danas ne prestaju na relaciji Srbija – Hrvatska. Mada se nedavno moglo čuti objašnjenje jednog od tadašnjih hrvatskih reprezentativaca, da su bili ogorčeni arbitražom (i polufinalnim porazom od Litvanije), što je rezultiralo okretanjem d..... i, napuštanjem postolja na koje su zakoračili evropski šampioni. Čini se da je najlakše udarati hladne obloge na već pomalo daleku prošlost.

"Čin hrvatskih reprezentativaca, sa kojima smo, pre raspada zemlje, odigrali i osvojili toliko zajedničkih medalja, bio je nezreo, neobičan čin, ma koji razlog da je u pitanju. Kao da nikada pre ili posle nije bilo sudijskih nepravdi. Uradili su nešto što ne može da bude u kontekstu sporta," nema dilemu Paspalj.

Ni ponašanje Litvanije, koja je okupila drim tim (Sabonis, Marčuljonis, Kurtinaitis, između ostalih), nije baš bilo na nivou, a potpisnik redova se nekoliko puta uverio da vedete iz 'zelene šume', ni posle decenija i kusur, ne mogu da zaleče atinsku ranu...

Divac, Đorđević, Paspalj, Terzić i Petković

"To je bila velika reprezentacija, ne želim da smanjim ničiji učinak, potez više, ali pamti se zlato, pobednici. Jeste surovo, ali ne verujem ni da bi se mi toliko prisećali tog prvenstva da nismo postali šampioni."

Paspalj i drugovi su u atinskoj dvorani, pored rivala, na leđima imali i domaću publiku, koja je južnjački strastveno, izašla iz forme zvižduka, aplauza rivalima plavih...

"Tenzije su bile objašnjive sa ljudske i sportske strane. 1995. je bila šansa za reprizu EŠ 1987. kada su Galis i kompanija postali najbolji na kontinentu, takođe u glavnom gradu Grčke. Ta titula je bila inicijalna kapisla za razvoj nacionalne košarke, uticala je na mene i mnoge druge da tamo imaju klupske karijere dobre dinamike. E, sad, kada se desi da dva puta (grupa, polufinale) kao domaćin izgubiš od „tamo neke“ Jugoslavije, ne možeš da to tek tako progutaš, svi smo od krvi i mesa. Nismo demonstrirali neku veliku košarku, ali smo prošli dalje, do finala i, zlata. Onda je teško očekivati ravnodušno ponašanje publike, pa još sa dodatim medijskim uljem. A sve stiže od tradicionalnih prijatelja, koji su bili od retkih uz zemlju, koju su listom osuđivali, izolovali... Ali, da ponovim, što veći protok vremena, ostaje samo zlatni fokus."

 

Osim zlata, neponovljivog dočeka, koji je okupio celu zemlju, da li ostalo nešto neispričano?

"Ja ne mogu da se setim, manje, više se sve zna. Sve je dokumentovano kamerom Vladana Tegeltije, a Duda je mimo svojih običaja, pustio novinare oko ekipe. Kao da je znao da će nešto mnogo važno da se desi, da to nije obično prvenstvo," zajključio je Žarko Paspalj.

I nije bilo. Povratak otpisanih, da očima ne veruješ, od teško kvalifikacionog prolaza u Sofiji do glamura podno Akropolja. Od beogradskog balkona do nezaborava. Više od košarke, a tek od igre...

Sastav

Šampionski tim: Dejan Bodiroga, Predrag Danilović, Saša Obradović, Zoran Sretenović, Žarko Paspalj (kapiten), Mirosla Berić, Aleksandar Đorđević, Željko Rebrača, Vlade Divac, Zoran Savić, Dejan Tomašević, Dejan Koturović. Selektor: Dušan Ivković, asistenti: Željko Obradović i Rajko Toroman.

Put do trona

Rezultati – preliminarna runda: Grčka – Jugoslavija 80:84, Jugoslavija – Litvanija 70:61, Italija – Jugoslavija 74:87, Jugoslavija – Švedska 85:58, Izrael – Jugoslavija 59:72, Jugoslavija – Nemačka 92:79.

Četvrtfinale: Francuska – Jugoslavija 84:106

Polufinale: Jugoslavija – Grčka 60:52

Finale: Jugoslavija – Litvanija 96:90

Moćna spoljna linija
Jugoslovenska reprezentacija je te 1995, ali i na sledećim Olimpijskim igrama godinu dana kasnije, imala, u tom trenutku, najjaču spoljnu „belu“ liniju na svetu -. Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović i Dejan Bodiroga.

Objektivnost
U najboljoj petorci prvenstva (21. jun – 2. jul 1995)) nije bilo mesta ni za jednog člana Plavih. U petorci su završili: Arijan Komazec, Toni Kukoč (Hrvatska), Aleberto Ereros (Španija), Arvidas Sabonis i Šarunas Marčuljonis (Litvanija), koji je poneo i MVP naslov.

Mister trojka
Aleksandar Đorđević je u finalu EŠ 1995. ubacio 41 poen, 12 trojki iz devet pokušaja, dva od tri šuta za dva, 10 od 12 slobodnih bacanja. Sasa nacionale je 'ubo' i čuvenu klupsku trojku 1992. za evropsku titulu Partizana, ali i oladio Hrvatsku na EŠ 1997. u Barseloni. Kada je neko od kolega tada konstatovao kako je sjajni plejmejker dete sreće, tadašnji trener Plavih, Željko Obradović je skočio:

"Nije to pitanje sreće, Saša zna i ume!"

Forma na mišiće
Selektor Dušan Ivković je te 1995. okupio najjači mogući sastav, od Divca, Paspalja, Đorđevića, Bodiroge, Danilovića... Na papiru, bio je to tim viđen za medalju, ali...

"Nismo razmišljali o rezultatima, eventualnoj medalji, bilo je važno da te puste da igraš posle tih užasnih sankcija, gubitka domovine u kojoj si rođen... Bio mi je zanimljiv odnos i sa Dudom, koji je posle još godinama potrajao. Pa i te kvalifikacije, ni tom nije imalo smisla da tako kažem. Uvek se pričalo, a nije potvrđeno, da je za proširenje broja učesnika na EŠ i kvalifikacije, presudan bio uticaj Bore Stankovića, generalnog sekretara FIBA. Nekako je sve bilo neočekivano, a naše forme, bez obzira na dobro uspešne klupske karijere, nisu bile na nekom nivou. Ranije smo na reprezentativnim okupljanjima 'trošili' nedelje da uglancamo formu. Ovoga puta nije bilo vremena, baš je bilo teško. Gde si smeo da sanjaš medalju, nego samo da se koliko, toliko vratimo, igramo...To je svim reprezentativcima nedostajalo," priča Paspalj.

Razmontirana ekipa
"Uoči raspada Jugoslavije, od kraja osamdesetih, a posebno na Svetskom prvenstvo 1990. i Evropskom šampionatu 1991. selekcija Jugoslavije je bila toliko dominantna, da nam je jedini pravi rival bila selekcija SAD. Da neke mlađe generacije shvate kakv je to bi potencijal, od Petrovića, Divca, Kukoča, Rađe, da samo neke spomenem...A onda je sve voljom politike razmontirano, a jedna sjajna generacija je onemogućena da osvoji sve što je moglo da se osvoji u narednih pet, šest godina."

Kvrcnuli bismo Amere 1996.
A šta bi bilo, da je bilo... Odnosno da je ostao jugoslovenski drim tim velike Jugoslavije, da li bi mogao da potuče prvi, najbolji i, jedini pravi američki tim snova predvođen Letećim Majklom.

"Ne bi bilo ništa na OI 1992. u Barseloni, jer još nismo bili na tom nivou kvaliteta, ali bi bilo nešto drugo. Mi smo pregazili rivale na SP 1990. u Argentini, dobili organizaciju sledećeg svetskog kupa 1994, pa još u Beogradu. Da je preživela zemlja u kojom smo rođeni, to takmičenje 1994. bio bi strahovit test. Amerikanci ne bi imali preteranu šansu protiv nas iz 1990. A Olimpijske igre 1996. bi bile vrhunac, kladim se da bi se izdešavale mnoge zanimljive stvari. Pa neka se igralo u sred Amerike, u Atlanti," ističe Paspalj.

Međutim, sve su ostali pusti snovi.

Skoro 20 godina od zlata, ljudi, da li je moguće
Već dugo, dugo, a 'bijemo' se da smo zemlja košarke, obeležavamo samo datume. Ovog leta, 25 godina od evropskog zlata, pa četiri decenije od jedinog olimpijskog najsjajnijeg odličja (SFRJ), a prošle su bezmalo dve decenije (2002) od poslednje seniorske (svetske) titule...

"Joj, zar je moguće da ima toliko, a kao da je juče bilo. Ma, osvojićemo to zlato, mada imamo (pre)visoke apetite i standarde. Ej, nije mala stvar za malu Srbiju drugo ili treće mesto. Nama je SFRJ 'proširila' želudac, pa srebra nisu dovoljna. Imamo generaciju, odličnu, uz sitne korekcije, daleko mogu da doguraju, dobri su to momci. Ne smemo da gledamo pesimistički za to potencijalno zlato, čekajući nekog Hudinija da izbaci čudesa," duhovito će Paspalj.

Pobrkali lončiće
"Trudim se da, ako mogu, dam dobar savet, a ne da kudim, posebno u košarci. Da ne brkamo lončiće i da znamo šta želimo od naše košarke. Kako i kada je postala velika, koliko klubovima znači ispomoć stranaca. Ne može bez njih, ali mora da se nađe prava mera," pokušava Paspalj da odgovori na pitanje kako su nam se Crvena zvezda i Partizan pretvorili u legije stranaca, bar u sezoni prekinutoj koronom.

"Dule Vujošević je svojevremeno imao pravu meru u Partizanu u skladu sa finansijama. Pravljenje igrača je škakljiv i strpljiv posao, koji se ne okonča za godinu dana, a klubovi se bore kao lavovi za godinu, od sezone do sezone. Jeste, izgubili smo kontinuitet u stvaranju igrača, ali i ti klinci, pravac ne vide ovde nego negde drugde." 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 1 month later...

Na današnji dan: Svetsko zlato u Atini!

Na današnji dan 1998. godine košarkaška reprezentacija Jugoslavije osvojila je zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu u Atini. U finalu je tim Željka Obradovića savladao Rusiju 64:62, a za najboljeg igrača turnira proglašen je Dejan Bodiroga.

 

 

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama
  • 1 month later...

Sonja Vasić za SK: Od nule do stotke

„Konačno imam osećaj normalnosti, iako nas svaki čas testiraju, a maske i socijalna distanca ne postoje samo na terenu. Od višemesečne pauze, sad igram non-stop, ali, pokušavam da se pronađem u novoj svakodnevnici“.

„I, nadam se, smirivanju situacije, pa da zaigram još jednom na Olimpijskim igrama sledećeg leta“, poruka je Sonje Vasić, košarkaške reprezentativke.

Da je bilo sreće i života bez pandemije, jedna od najboljih evropskih košarkašica, tekućeg leta na izmaku, možda bi u kolekciji medalja imala i jedanaestu, u nacionalnom dresu, od mlađih kategorija do seniorske selekcije.

„Kada su OI odložene, prvo sam bila mnogo razočarana, a onda realna. Važno je da smo prošle kvalifikacije u minut do izbijanja epidemije, sada samo da budemo strpljivi. Biće Igara, verujem duboko u srcu, a i proleteće meseci iščekivanja“, optimista je ona, koja je još prepoznatljivija pod devojačkim prezimenom Petrović, u razgovoru za Sport klub.

Sonja je pola života profesionalac, sa mnogobrojnim klupskim i reprezentativnim obavezama, teškim povredama koje nisu mogle da budu rampa tonama energije, talenta i rada... Da li će eventualno učešće na najvećem sportskom dogadjaju 2021. biti i oproštaj od dresa Srbije?

„Iskreno, ne znam. Većina mi se smeje kad kažem da sam matora, ali sledeće godine punim 32, učestvovala sam u toliko reprezentativnih akcija... Sa druge strane, imate primere da neke devojke igraju i u petoj deceniji. Zadovoljna sam onim što sam uradila. Da OI nisu odložene, možda bi mi bilo lakše da odgovorim. Ovako sam ’naterana’ da drugačije razmišljam. Želim samo da Igara bude, pa da vidimo kako ćemo da prođemo. Onda bi ova naša generacija zaokružila priču, nadam se na najlepši način, posle evropskog zlata, bronze i olimpijske bronze. Tada bi bilo realno da podvučem crtu. Ovako, sve je otvoreno. A kako nas je virus prinudio da živimo, svi planovi padaju u vodu“.

Virtuelno do oktobra

Upoznali su se na OI u Riju, završili u bračnoj luci prošlog leta. Izborili olimpijske vize za odloženi Tokio, zajedno trenirali tokom „virusne pauze“. Ipak, Sonja i veslač Miloš Vasić, trenutno „gaje“ ljubav na daljinu. „Uh, šta da radimo. Miloš ima Evropsko prvenstvo u oktobru, a kada završi, nadam se da ćemo uspeti da se okupimo“, poručuje Sonja iz Đirone.

Osim klupskih preokupacija, Đirona je već otpočela sezonu i to osvajanjem Kupa Katalonije...

„Od petomesečne pauze, u sledećih desetak dana, sedam mečeva, a dva za trofeje. Rekla bih, od nula do sto. Prošla sezona je prekinuta još u martu, trenirala sam i u kućnoj izolaciji, ali nije to što i dvorana, normalan trening. Zato je i bilo nategnuto u prvoj zvaničnoj utakmici, ali smo probile led. Đirona ima finu ekipicu, a poslednjih pet godina je konstantno u trci za titulu. Bilo bi odlično da izborimo plasman u Evroligu, gde je već veliki rival Salamanka, koja je direktan prolaz u elitno takmičenje obezbedila zimus osvajanjem španskog Kupa“.

Krilni centar ima ogromnog iskustva u osvajanju najprestižnijeg klupskog pehara, čak tri evroligaška, dok je branila boje moskovskog Spartaka i Praga.

„Dugo nisam igrala u Španiji, oko 15 godina, kada sam јоš kao tinejdžerka bila član Barselone. Prijatno sam iznenađena da je španska liga postala izuzetno izjednačena, kao nekada. Biće velikih iskušenja u nacionalnom prvenstvu, ne kao nekada u Rusiji ili Češkoj, kada su moji tadašnji timovi bili fokusirani samo na Evroligu, a domaći šampionati su bili ’pro forme’, s obzirom na razliku u kvalitetu“, priseća se Sonja Vasić.


(Ne)obična sezona je praktično počela, a sve je neizvesno, diktirano globalno ozbiljnim zdravstvenim problemima.

„Najvažnije je da smo izašli iz izolacije, počeli sa treninzima, igranjem utakmica. Psihološki je laknulo, imaš neki cilj, motivaciju, nekoga pored i, ispred sebe, da se boriš, takmičiš... Kada sam se vratila u ekipu, sve je lakše, opet imam osećaj da je sve u redu, mada... Kada te testiraju četiri puta u 15 dana, a masku i socijalnu distancu ne primenjuješ samo na terenu, pogledom pozdravljaš saigračice i rivalke, shvatiš da i nije tako normalno. Ipak, grabiš napred, navikavaš se i na epidemiološke uslove i atipičnost življenja. Ja verujem da ima nade i za vreme pre korone“.

Promena prezimena

„Da sam bila mlađa, iskreno, ne znam, da li bih promenila prezime udajom. Sigurno bi mi bilo teže da prelomim. U izvesnim godinama, kada prođeš toliko toga, promeniš se... Da sam ostala Petrović, to bi bilo kao da živim u prošlosti. Jednog dana, kada budemo brojniji, želim da budemo jedna porodica, istog prezimena“.

A da li ima nade za žensku košarku u Srbiji, kojoj godinama nije lako, uprkos uspesima nacionalnog tima?

„Ne znam da li smo dovoljno pomogli medaljama, verovatno nismo. Domaća liga je donekle ’iskoristila’ te uspehe, ali... Znam da postoji višegodišnji jaz između reprezentativnog kostura i generacija koje dolaze. Ako može da bude uteha, i na evropskom nivou su sve manja ulaganja, pa je razumljivo što je situacija i u Srbiji teška. Sve manje para, sve manji broj aktivnih košarkašica, to pada od vremena kada sam bila juniorka. Čekaju nas problemi, kada trofejna generacija siđe sa scene. Svi očekuju da se niz uspeha ne prekida, a biće teško“.

Pored sjajne sportske karijere, Sonja Vasić je stigla i do diplome inženjera operativnih nauka. Kada okači patike o klin, biće na slatkim mukama – da li košarka u nekoj drugoj formi ili kompjuteri uslovno rečeno.

„Ne mogu o tome trenutno da razmišljam, a i ne želim dokle god igram. Kroz košarkašku karijeru sam vodila izuzetno uzbudljiv život, ponekad kao na filmu. Ponekad priželjkujem da jednog dana počnem da vodim i nešto običniji život. Ne znam ni sama. Košarka mi je ušla u sve pore, ali bi mogla da probam i bez nje, videću...“.

Zbog nje je FIBA svojevremeno intervenisala da bi kao mlađa juniorka, iz Zvezde otišla u Barselonu. Prokrstarila je Evropom, svuda ostavila trag, otisnula se i preko Atlantika.

„Jedino što više verovatno ne mogu da ispravim u karijeri je šampionski prsten ženske NBA lige (WNBA), iako sam bila član Čikago Skaja i Finiksa. To će ostati neispunjena želja. Probala sam kako izgleda igrati u ligi gde igraju najbolje na svetu, ali nisam bila dovoljno posvećena. Da sam bila koncentrisana kao u evropskim klubovima, sigurno bi bilo drugačije. Ne patim, ali ostaće neispunjena želja“.

Žene (ni)su druga kategorija

„Pokret promovisanja ženskog sporta, koji je inicirala selektorka Marina Maljković, prelazi košarkaške okvire. Želja je da privučemo što više devojčica, da imaju uzore i ciljeve, a starije generacije, primer zdravog života. Da izmenimo stav da su žene neka druga sportska kategorija bez obzira na uspehe“.

Ovo poslednje ne i u slučaju mnogobrojnih (dobijenih) duela sa velikim rivalkama.

Rivalitet sa Špankinjom Albom Tores je nešto posebno, ne samo zbog iste pozicije, već traje celu karijeru, pošto smo vršnjakinje. Uvek mi je bila izazov, iskušenje, uz međusobno poštovanje. Mučile su je povrede kao i mene, a uspela da postane prepoznatljivo lice. A kada godinama igraš Evroligu, imaš priliku da vidiš ko si i šta si protiv najboljih Amerikanki. Izdvojila bih Maju Mur, koja je napravila veliku karijeru WNBA, ali uspešno igrala u Evropi. To su igračice koje same menjaju tok utakmice“.

Konstatovaćemo umesto sagovornice – i ona je od tih, koja ume ceo tim da povuče do – pobede, od klubova do reprezentacije.

U sportu, košarci nema minulog rada, niti napretka bez ambicija. Volela bih trofeje sa Đironom, još osećam glad za pobedama. A i da se klupska sezona završi dobro u kontekstu zdravlja. Pa, da zaigramo u Tokiju, da ne pričamo o virusima. Ako se ostvari takav scenario, biće ’lako’ da igramo i mislimo samo o svakom sledećem rivalu. Više obećanja ne mogu da dajem, osim da ćemo u tom slučaju, reprezentativno dati sve od sebe. Dovoljno u ovom trenutku“.

 

 

 

Screenshot_20200921-105518_Sportklub.jpg

Link teme/posta
Podeli na društvenim mrežama

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Odgovor na ovu temu ...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


×
×
  • Create New...